Slobodna zona


Luka Split je zbog svog geografskog položaja, zaleđa, kao i velikog broja naseljenih otoka u priobalju, oduvijek bila orijentirana na putnički i na teretni promet. Po putničkom prometu luka Split je danas prva u Hrvatskoj, a po prometu tereta je na trećem mjestu, poslije luka Rijeke i Ploča.

Povoljan položaj luke Split na Jadranskom moru koje je uvučeno u samo središte Europe je utjecalo na razvitak prometne infrastrukture prema Splitu.

Zbog navedenog značaja luke Split, prometnog položaja i tadašnjih smjernica razvitka prometa osnovana je Carinska zona Split 1988.g.

U cilju razvitka poslovanja i investiranja u infrastrukturu luke Split uvjetovanim poreznim i carinskim povlasticama iz Zakona o slobodnim zonama, Lučka uprava Split uskladila postojeće Carinske zone s Zakonom osnivajući Slobodnu zonu luke Split.

Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 10.prosinca 1998.g. donijela je Odluku o davanju suglasnosti Lučkoj upravi Split za osnivanje Slobodne zone luke Split. Prema Rješenju Ministarstva gospodarstva o udovoljavanju uvjeta za početak rada slobodne zone luke Split od 4. prosinca 2000.g. započeli smo s radom 1. siječnja 2001.g.

Slobodna zona luke Split obuhvaća dio kopnenog i morskog dijela lučkog područja luke Split, Područje Slobodne zone luke Split nalazi se unutar područja Vranjičko Solinskog bazena, a sastoji se od dva dijela:

  • kopneni dio – obuhvaća područje od rta Stinice do granice k.o. Split – k.o. Solin – površine 259.900 m2
  • morski dio površine 24.000 m2

U Slobodnoj zoni se, u skladu s odredbama Zakona o Slobodnim zonama (NN 44/96, 78/99, 127/00, 92/05, 85/08, 148/13) mogu obavljati sljedeće djelatnosti:

  • proizvodnja robe,
  • oplemenjivanje robe,
  • skladištenje robe,
  • trgovina na veliko,
  • strateške aktivnosti poslovne podrške,
  • aktivnosti osnivanja tehnoloških razvojno-inovacijskih centara,
  • pružanje usluga, osim bankarskih i drugih novčanih poslova i usluga osiguranja i reosiguranja imovine i osoba.